Ne potičite kod djece želju za slatkim i slanim

Roditelji se pozivaju da djeci ograniče konzumaciju slatkih napitaka, snackova i slanih grickalica, upravo zbog zdravlja. Dodavanjem šećera i soli djecu navikavamo na okuse slatkoga i slanoga. To vrlo vješto radi i prehrambena industrija i na tržište stavlja proizvode kojima djeca ne mogu odoljeti, veli dr. Mennella za cbc news

Kupovna hrana za malu djecu potencijalno obiluje vrlo visokim udjelom soli i dodanog šećera, upozorio je Pediatrics, službeni časopis Američkog pedijatrijskog društva i tako ponovno otvorio temu o nezdravim prehrambenim navikama koje se stječu još u ranom djetinjstvu i utječu na zdravlje u kasnijim godinama. Dr. Mary E. Cogswell iz Centra za kontrolu bolesti i prevenciju u Atlanti pozvala je roditelje da djeci ograniče konzumaciju šećerom obogaćenih sokova i napitaka te snackova i različitih slanih grickalica, kojima prehrambena industrija cilja upravo na najmlađe.

Opasnost za zdravlje u odrasloj dobi

Dr. Cogswell je s kolegama analizirala razinu soli i šećera u različitim prehrambenim proizvodima za djecu od jedne do tri godine te otkrila da oko 72 posto gotove hrane za ovu populaciju ima visoki udio soli. Veći dio sneckova, slatkih proizvoda i sokova, pored visokog udjela soli, sadrži i najmanje jednu ili više vrsta dodanih šećera. Više od 35 posto kalorijske vrijednosti ovih proizvoda potječe upravo od šećera.

Smatra se da 80 posto američke djece u dobi od jedne do tri godine dnevno konzumira oko 1.500 miligrama soli, što je gornja dozvoljena granica, kao i da 23 posto djece u dobi od dvije do pet godina ima prekomjernu tjelesnu težinu.

– Roditelji moraju biti svjesni da pretilost i povećani unos natrija vodi do pojave visokog tlaka kod djece, veli dr. Cogswell. Takva djeca imaju veću vjerojatnost da obole od hipertenzije u odrasloj dobi, odnosno imaju veći rizik za srčana i moždana oboljenja. Konzumacija velike količine slatkoga povezuje se i s pojavom kronične bolesti dijabetesa pa se apelira na roditelje da vode računa o tome što stavljaju na dnevni jelovnik svoje djece.

Djeca se rađaju s osjetom okusa za slatko, ali ne i za slano

Pitanjem o tome zašto su proizvodi za najmlađe zasićeni šećerom i solima, i to čak u većim količinama nego proizvodi za odrasle, pozabavio se kanadski web portal cbc news koji je u ovotjednoj objavi donio razgovor s dr. Julie Mennella iz Philadelphije (Monell Chemical Senses Center), vodećom svjetskom stručnjakinjom koja se bavi proučavanjem osjeta okusa kod djece. Prema njenim riječima, djeca se rađaju s osjetom za okus slatkoga. Slatko ih od malena smiruje pa čak i umanjuje bol. Postoje dokazi da nerođena djeca u majčinom trbuhu detektiraju i reagiraju na slatko.

S druge strane, osjet za slano javlja se tek nakon rođenja. S nekoliko mjeseci bebe razvijaju sposobnost detektiranja slanoga. Okus slanoga signalizira prisutnost minerala u hrani i djeca taj osjet sve više razvijaju kako rastu, veli dr. Mennella.

– Dječji organizam je izuzetno osjetljiv na slatko i slano. Istraživanja pokazuju da djeca okus slatkoga i slanoga vole više nego odrasli, i to slatko čak dvaput više. Proizvođači dječje hrane to očito vrlo dobro znaju i na tržište stavljaju proizvode zasićene šećerom i soli kojima djeca ne mogu odoljeti, smatra ona.

Na okuse se navikavamo

Dr. Mennella pojašnjava da mala djeca imaju predispoziciju protiv gorkog okusa koji posebice potječe od povrća. S druge strane, dodavanjem šećera i soli djecu učimo koliko hrana može biti slatka ili slana, tj. navikavamo ih na takve okuse. Ako dijete hranite samo sa zaslađenim jogurtom ono će s vremenom najviše voljeti jesti upravo zaslađeni jogurt, upozorila je.

Davanjem djeci slatke i slane hrane potičemo ih da razvijaju sklonost prema slatkome i slanome, odnosno da te okuse vole i u odrasloj dobi. Nažalost, konzumacija slatkoga i slanoga u ranoj dobi može dovesti do zdravstvenih posljedica u odrasloj dobi.

– Mnoge bolesti modernog doba povezane su s nutritivno siromašnom prehranom za koju smo se opredijelili zbog naše sklonosti prema slatkome i slanome, rekla je dr. Mennella za cbc news.