Priprema za školu: Razvijajte socio-emocionalne vještine

Djecu počinjemo pripremati za školu otkad krenu u jaslice ili vrtić, odnosno od početka procesa osamostaljivanja i usvajanja kulturno-higijenskih navika

Više-manje svi znamo da priprema za školu ne počinje tzv. malom školom kojom su obuhvaćena vrtićka djeca godinu dana prije polaska u školu. Djecu počinjemo pripremati za školu otkad krenu u jaslice ili vrtić, odnosno od početka procesa osamostaljivanja i usvajanja kulturno-higijenskih navika. Priprema za školu su i sve one socijalizacijske igre i vještine koje dijete stječe u društvu druge djece.

Istina da se tu zadnju godinu pred školu malo više pažnje posvećuje grafomotorici i grafomotoričkim sadržajima koje će dijete dočekati u školi. No i grafomotorika se uvježbava već od jaslica pa nadalje. Na koncu, nije važno da dijete zna čitati i pisati prije polaska u prvi razred, iako u današnje vrijeme mnoga djeca za slova i brojeve pokazuju interes vrlo rano pa mnogi nauče čitati i računati prije škole.

Besplatni pdf listići sa zadacima za predškolarce

Dogodi se tako da kognitivna ili intelektualna spremnost predškolaraca i prvašića vrlo često nadjača njihovu socio-emocionalnu zrelost.

A upravo su socio-emocionalne vještine, kako pokazuju istraživanja, puno važnije za uspjeh u životu nego samo akademska postignuća i intelektualne sposobnosti. Razvoj socio-emocionalnih vještina je ono na što bi se roditelji trebali najviše fokusirati u pripremi svoje djece za školu.

Istaknule su to psihologinje Irena Brajković i Irena Mosić Šajatović na predavanju Moje dijete predškolarac, navodeći koje su to socio-emocionalne vještine najvažnije kao priprema za školu.

Samostalnost

Postoje različiti aspekti samostalnosti, prije svega u izvršavanja higijenskih navika – odlasku na toalet, pa pranju ruku, odijevanju nakon toga. Tu je i samostalnost u hranjenju. Radi li sve to vaše dijete s lakoćom i samostalno?

Dobro je, nadalje, poticati dijete da uči pospremati osobne stvari, na primjer, u ruksak, prilikom izlaska van ili na sportske aktivnosti – da se dijete sjeti uzeti bocu s vodom, da brine o tome. Bilo bi dobro učiti djecu da pospremaju za sobom, da im stol bude uredan, da znaju posložiti i pronaći knjigu ili slikovnicu.

Naravno da za to, posebno kod neke djece, treba puno strpljenja, no roditelju će biti lakše kad zna da samostalnost na koncu utječe i na djetetovo samopoštovanje, bez čega je nemoguće izrasti u stabilnu ličnost.

Samoregulacija

Ova sposobnost pretpostavlja da se dijete zna suzdržati, odnosno odgoditi zadovoljenje neke svoje potrebe. Na primjer, kada želi nešto reći i učiniti, da to može odgoditi neko vrijeme, dok ne dođe trenutak za to.

Današnji odgoj je vrlo usmjeren na dijete, pa je važno ne propustiti dijete naučiti da i drugi imaju svoje potrebe i želje te da imaju potrebu zadovoljiti ih. Dijete se jednostavno mora naučiti samoregulirati i svoje potrebe odgoditi.

Samoregulacija se odnosi i na to da dijete zna kontrolirati svoje emocije.

Kontrola emocija

Emocije jesu izuzetno važne i dobro je da su prisutne u našem životu. Osim što ih do polaska u školu valja naučiti prepoznati, dijete ih mora moći i znati (barem donekle) kontrolirati. Često roditelji pokušavaju u tolikoj mjeri zaštititi svoje dijete da onemogućavaju djetetu da se suoči s neuspjehom i frustracijama, a to nije dobro. Frustracije su sastavni dio odrastanja i sazrijevanja i pomažu djetetovu razvoju.

Zašto je djeci potrebna frustracija i kako na nju reagirati?

Suradnja s drugima

Dijete će u školi morati moći surađivati s djecom koja mu možda nisu najbolji prijatelji, ili mu nisu simapatična, no bez obzira na to, ono mora znati i moći održavati minimalnu razinu komunikacije. Djeca u školi moraju surađivati u različitim zadacima, ali i društvenim igrama, pa je učenje djece socijalnim vještinama itekako važno.

Prilagodljivost društvenim normama i pravilima

Djeci se neće svidjeti sva pravila, ali ih moraju naučiti poštivati.

Upornost

Važno je poticati dijete da ne odustane na prvu, pa čak i prije nego što je započelo zadatak. Djeca znaju reći Ja to ne mogu, to mi je teško! Poticanjem djeteta da pokuša i kad misli da ne može gradimo njegovo samopouzdanje.

Optimizam

Važno je djeci ugraditi i poticati osjećaj za optimizam. To ćemo moći ako se i mi kao roditelji na taj način postavljamo prema životu i svijetu u kojem živimo. Jer, ne zaboravimo, da su djeci modeli ponašanja i gledanja na svijet upravo roditelji.

Puno je toga na što se možemo požaliti i na što gledati negativno. Svjesni smo da ima puno toga na što bismo se mogli požaliti i kukati vezano za obrazovni sustav i šire, no ako tu negativnu energiju prenosimo na dijete i ono će imati takav negativni stav.

Spremnost na suradnju

Spremnost na suradnju s drugom djecom, djeca će učiti kroz odnose koje njihovi roditelji imaju s drugim ljudima.

Kako graditi socio-emocijnalne vještine?

Socio-emocionalne vještine gradit ćemo i poticati na način da ćemo dijete pohvaliti za uspjehe, ali one stvarne uspjehe. Nije dobro razmetati se se nezasluženim pohvalama, nego pohvaliti nešto što je dijete zaista napravilo dobro i u čemu je bilo dobro.

Važno je ne kritizirati dijete kao osobu, nego isključivo ukazivati na ponašanje koje nije bilo dobro.

Roditelji trebaju naučiti otpustiti dio kontrole nad svime i predati dio zadataka djetetu.

Na koncu, važno je zapamtiti da socio-emocionalne vještine koje razvijamo kod djeteta utječu na djetetovu pozitivnu sliku o sebi, a što je izuzetno važno da bi dijete uspješno i bez trauma koračalo kroz život.