U školu šaljemo pametnice koje broje do sto, ali ne znaju vezati cipele!

Ono sa čime se bore učiteljice i naša djeca u prvom razredu nisu čitanje, pisanje i brojke. Učiteljicama su predvještine čitanja i pisanja na začelju liste očekivanog prilikom polaska u školu!

Ako je suditi prema blic anketi s nekoliko pulskih učiteljica razredne nastave o tome koje se vještine i navike očekuju od djeteta koje kreće u prvi razred osnovne škole, čini se da smo kao roditelji poprilično zakazali. Blaže rečeno, malo smo pobrkali prioritete.

Ispada da u prvi razred šaljemo pametnice koje svašta znaju, a u isto vrijeme im nedostaju najosnovnije, naoko banalne vještine. Pripremamo ih za školu, ali ne i za život.

Preokupacija intelektualnim dosezima

Više-manje svi se roditelji preokupiraju mišlju hoće li njihovo dijete biti dovoljno intelektualno i emocionalno zrelo kad krene u prvi razred.

Hoće li imati dovoljno koncentracije i samokontrole mirno odsjediti 45 minuta, hoće li se dobro nositi sa čitanjem i pisanjem, hoće li moći pratiti nastavu, slijediti upute učiteljice…

Opterećeni intelektualnim dosezima svoje djece dobar dio roditelja upisuje svoje predškolarce na razno razne radionice; stvaralačke, jezične, radionice za nadarenu djecu. Vrtići se biraju prema broju edukativnih programa, a vrtići to uvode – jer roditelji to žele! Djecu sa 4, 5 godina i u vrtiću i kod kuće učimo slova, brojke, kupujemo im skupe vježbenice sa zadacima za rješavanje.

I zaista, kad krenu u školu djeca znaju mnogo toga. Najveći broj njih vrlo se dobro nosi i s pisanjem i čitanjem, strani jezici im ne predstavljaju problem, broje do sto kao od šale, neki još u vrtiću točnim redosljedom nabrajaju planete Sunčevog sistema. Tek manji broj njih ima poteškoća s predvještinama pisanja i čitanja.

Što je djeci problem?!

Ono sa čime se uglavnom bore učiteljice i naša djeca u prvom razredu osnovne tako nisu čitanje, pisanje i brojke. Predvještine čitanja i pisanja na začelju su liste očekivanog!

Evo što učiteljice očekuju da bi prije polaska u školu djeca trebala savladati (a očito nisu!):

– samostalnost u oblačenju
– vezivanje cipela
– samostalni odlazak u wc
– pravilno držanje olovke
– rezanje škarama
– korištenje ljepila
– da je dijete prošlo proces odvajanja
– glasovna analiza i sinteza.

Zanimljivo i indikativno je i to da odgajateljice u vrtiću imaju ponešto drugačije poglede na isto pitanje. Njihova su očekivanja bliža onima roditeljima. Iako smatraju da je djetetova samostalnost najvažnija, odgajateljice ovaj pojam ne raščlanjuju tako detaljno kao učiteljice. Evo njihovog pogleda na prioritete:

– samostalnost
– socijalno-emocionalne vještine
– samopouzdanje
– koncentracija i pažnja
– komunikativnost
– grafomotorika
– predčitalačke vještine

(Rezutate blic ankete iznijele su psihologinje Irena Brajković i Irena Mosić Šajatović na predavanju Moje dijete predškolarac.)