Dopustite djeci da pokažu tugu kako bi mogla biti sretna

17.12.2014 / Piše Vesna Kapeloto

Djecu trebamo naučiti baratati svojim osjećajima. Ljutnja štiti granice, pravedno ju je pokazati kad smo napadnuti. Posebno je važno da se muškoj djeci dopusti da budu tužni, veli psihologinja Radojka Sućeska Ligutić

Psihologinja Radojka Sućeska Ligutić ističe da je za psihičko zdravlje vrlo važno koristiti emocije te da radost, tugu, strah ili ljutnju ne treba potiskivati. Posebno ne treba govoriti djeci da susprežu svoje emocije, iako se to vrlo često čini. Tako se osobito muškoj djeci govori da ne plaču jer “Tko je vidio da dečki plaču, plaču samo djevojčice!” ili “Dečki ne plaču, oni su jaki!” Djevojčicama će se pak reći: “Baš si ružna kad se tako ljutiš.”

Pokažimo da ih volimo i kad tuguju i kad se ljute!

– Kad djeci govorimo Daj prestani plakati! ili Prestani tugovati!, poruka koju dijete prima je da bude onakvo kakvo mi želimo, pa makar i glumilo. Poručujemo da ga ne prihvaćamo kad se ljuti ili tuguje, tj. da ga manje volimo. Želeći biti voljena djeca će poslušati, dijete će s vremenom umjesto tuge pokazati ljutnju (jer tako sebi i drugima djeluje jače). Ili će tugu potiskivati, kao da je nema. S vremenom će dijete to raditi tako dobro da ni samo neće znati prepoznati vlastitu tugu. Bit će zbunjeno, i možda ljuto, jer ne zna što mu je, pojašnjava psihologinja Sućeska Ligutić, autorica poznatog naslova Kako djeca pomažu roditeljima da odrastu.

Ona ističe da su neki skloni misliti da su osjećaji važni samo za malu djecu. No to nije tako.

Osjećaji kao kompas

– Baš obratno! Osjećaji su suština i kompas u životu zrele osobe. Sjetite se kako ponekad pričate sami sa sobom pitajući se što vas je to naljutilo na poslu? Pa otkrijete da vas je kolegica već drugi put pitala da joj pomognete u poslu, iako vas je odbila kad je vama bilo hitno. Kad prepoznajete svoje osjećaje oni vam pomažu održati ravnotežu, zaštititi se. Kad pratite svoje osjećaje, jasni ste sami sebi, pa možete jasnije tražiti što vam treba i ići prema cilju. Tome trebamo naučiti i djecu – kako baratati svojim osjećajima, veli ona.

Ljutnja štiti naše granice

Upozorava da upravo djeca koja iz nekog razloga ne znaju pokazivati ljutnju znaju biti žrtve zlostavljača.

– Upravo zato što ne znaju kad su ljuti, neće odreagirati kada treba i reći: “Ideš mi na živce!  Makni se!”  ili “Da mi to više nisi rekao!” Ljutnja štiti granice, pravedno ju je pokazati kad smo napadnuti, veli.

Tuga pomaže

S druge strane, poručuje roditeljima, posebno je važno da se muškoj djeci dopusti da budu tužni.

– Tuga nam pomaže da nešto pokopamo, da idemo dalje. Muškarci se često hvale da nisu tužni kad se rastanu od djevojke. No nakon tri takva prekida oni više uopće ne mogu ići dalje jer nisu otugovali. Nisu emotivno pokopali svoju vezu, a time i neka svoja nezrela očekivanja i način odnosa u partnerstvu. Tek kad „pokopamo“ svoja nezrela očekivanja možemo biti zreliji i zadovoljnije ići dalje, savjetuje ova psihologinja te zaključuje uz riječi: „Dopustite djeci da pokažu tugu kako bi mogla biti sretna.“