Zašto je igra najvažniji dječji posao?

18.03.2016 / Vesna Kapeloto

Kad djeci ne dajemo da uđu u slobodnu igru vidimo povišenu razinu agresivnosti i nemira, rekla je Sanja Ivanušević Grgas, psihologinja i praktičarka terapije igrom

Govoreći o prevelikoj i nekontroliranoj dnevnoj izloženosti djece ekranima, Sanja Ivanušević Grgas, psihologinja i praktičarka terapije igrom, ustvrdila je da se kroz slobodnu igru djeca razvijaju. Međutim, ako su izloženi ekranima po više sati dnevno, neće se igrati. Na taj način propustit će razviti mnoge sposobnosti potrebne za kvalitetan život u zajednici s drugim ljudima.

Pustite djecu da se sama igraju

– Djeca se razvijaju isključivo kroz kontakt s drugim ljudima i uz mnogo senzornih, motoričkih podražaja i mogućnosti. To se najbolje uči kroz nestrukturiranu igru, dakle onu igru kroz koju mi ne vodimo dijete, nego ga puštamo da se samo igra, da istražuje, da razvija simboličku igru i da nije stalno pod vodstvom odraslih, naglasila je.

– Kad mi stalno vodimo djecu, kad im mi stalno organiziramo igru, ona postanu nesamostalna, očekuju da će ih netko drugi voditi. Tada ne razvijaju sposobnost vlastite regulacije. Djeca uče temeljem pokušaja i pogrešaka. Kad su mali rasplaču se, povrijede se, ali to je proces učenja, rekla je i nastavila.

– Igra je biološki nagon. Postoje senzori u mozgu za igru. Evolucijski se pokazalo da što se jedinka više igra, bolje opstaje. Putem igre djeca razvijaju svoj mozak te cjelokupni razvoj – govora, jezika, komunikacije, inteligencije te socio-emocionalnih vještina.

Bez slobodne igre povećavaju se agresivnost i nemir

Istraživanja sa životinjama pokazala su da se – kad im se zabranila igra – povećala razina agresivnog i hiperaktivnog ponašanja. To je zato što igra omogućava stvaranje veze između dijela mozga gdje su centri za igru i dijela mozga zaduženog za samokontrolu. Što se više dijete igra te veze se bolje i više stvaraju. Kad djeci ne dajemo da uđu u slobodnu igru tih veza nema i tada uočavamo povišenu razinu agresivnosti i nemira.

Što i na koji način djeca razvijaju kroz igru:

Motoričke sposobnosti
Kamen temeljac razvoja je da djeca nauče koristiti vlastito tijelo, da vježbaju koordinaciju, krupnu pa finu motoriku, na koje se kasnije nadograđuju ostali aspekti razvoja. Nažalost, danas se djeca sve manje kreću.

Kognitivne sposobnosti
Kognitivne sposbnosti u ranom razvoju se unapređuju isključivo kroz igru. U igri su djeca svako malo u nekom problemu. Nešto bi htjela pa ne uspiju pa razmišljaju kao to na drukčiji način postići, pa svako malo smišljaju nova rješenja. Istraživanja su pokazala da su uspješnija u školi ona djeca koja su se više igrala te da je igra u predviđanju školskog uspjeha važnija od samog kvocijenta inteligencije. Osim toga, oni koji se dobro igraju popularniji su u društvu.

Govor i jezik
Kroz igru se komunicira, stvaraju se rečenice, stvara se bogatiji rječnik.

Emocionalni razvoj
Djeca svoje osjećaje koje ne mogu izraziti riječima – Bojao sam se kod doktora!, Mislio sam da mama neće po mene doći u vrtić! – izražavaju upravo kroz igru. Emocionalno prorađuju različita iskustva i pronalaze rješenja za probleme koje ih muče.

Socijalni razvoj
Socijalni razvoj nerazdvojiv je od druženja s vršnjacima jer djeca uče što su to odnosi, kako se stvaraju prijateljstva. Ako se želim igrati što moram napraviti?, Što će se dogoditi ako nekom ne dam igračku?, itd.

Igra je zaista pravi posao djetinjstva jer ona vodi i potiče razvoj, rekla je Sanja Ivanušević Grgas.