Vrtić za dijete nije tek igra!
Važno je da roditelj sa zanimanjem i prisutnošću sluša vrtićke dogodovštine u ovom razdoblju, dajući pravu težinu i ne omalovažavajući ono što dijete radi u vrtiću
Vrtić je sredina u kojoj djeca od svoje treće do šeste, odnosno sedme godine provode puno vremena i za dijete je mnogo više od pukog ‘čuvanja dok roditelji rade’. To je za malo dijete mjesto odnosa, emocija, znatiželja, izazova, frustracija i zadovoljstava, ističu u poznatoj talijanoj dječjoj klinici Bambino Gesu.
Zbog svega toga vrlo je važno zaštititi djetetov emocionalni doživljaj u vrtiću, obraćajući pažnju na sve one znakove koji mogu ukazivati na nelagodu ili poteškoću.
Vrtić traži trud i predanost
Vrtić predstavlja temeljni obrzovno-odgojni ciklus. Dijete se u vrtiću uspoređuje s vršnjacima u grupi i uči pravila življenja u društvu.
Aktivnosti koje se odvijaju u vrtiću uključuju igru, ali ne smijemo zaboraviti da provođenje mnogo sati u velikoj grupi s nekoliko odraslih osoba zahtjeva predanost i trud za dijete ove dobi.
Dinamika odnosa među djecom u vrtićkoj grupi je poticajna i dragocjena jer djeca uče:
– suprotstaviti se
– raspravljati i pomiriti se
– poštivati druge, ali i sebe.
Ponekad, čak i kod tako male djece, odnosi s vršnjacima mogu biti obilježeni emocionalno napornom dinamikom uključivanja i isključivanja.
Važno je da roditelj sa zanimanjem i prisutnošću sluša vrtićke dogodovštine u ovom razdoblju, dajući im pravu težinu i ne omalovažavajući ono što dijete radi u vrtiću.
Reagirati na djetetove poteškoće
Neka djeca mogu imati poteškoća pri odvajanju od roditelja. Takve poteškoće uobičajene su i normalne na početku vrtićke godine ili nakon povratka s praznika. No, ako potraju dulje od prvih nekoliko tjedana, dobro je posavjetovati se s pedijatrom i psihologom.
Svakako je korisno razgovarati i s odgajateljima, koji imaju priliku promatrati interakciju djeteta u grupi, a s obzirom na to da se ponekad djeca različito ponašaju kod kuće i u kolektivu.
Ako odgojitelji navode poteškoće u odnosima s drugom djecom – sklonost izolaciji, lako odvraćanje pažnje ili nezainteresiranost za predložene aktivnosti, dobro je o tome konzultirati se s pedijatrom i psihologom, savjetuju stručnjaci klinike Bambino Gesu.
