Kako poticati emocionalni razvoj i samokontrolu djeteta od rane dobi?

Postizanje emocionalne pismenosti kroz emocionalni razvoj jedan je od najvažnijih ključeva za sretniji život.

Emocionalna pismenost, odnosno emocionalni razvoj jedan je od najvažnijih ključeva za sretniji život. Ako su roditelji znali prepoznati i uvažiti djeteovu emociju, ono će znati prepoznati i uvažite emocije kod drugih, a što je najvažnije razvit će pozitivnu sliku o sebi, kao i stvarno samopouzdanje.

Viđenjem i prihvaćanjem dječjih emocija, odnosno samog djeteta uslijed tih emocija, moguće i iritirajućih za roditelja, dijete će s vremenom razviti i neophodnu  samokontrolu.

Kako ‘raditi’ na emocijama?

Što roditelji trebaju čini kako bi poticati emocionalni razvoj i samokontrolu djeteta od rane dobi, odgovor daju u Službi za prevenciju, izvanbolničko liječenje bolesti ovisnosti i zaštitu mentalnog zdravlja Istarske županije:

– Kao roditelj i sami pokažite otvoreno vlastite emocije, imenujte ih i razgovarajte o njima.

– Budite znatiželjni i zainteresirani za djetetov unutarnji svijet.

– Prihvatite i uočite, a zatim imenujte dječje osjećaje. Vidim da si ljut. Baš izgleda da si zadovoljan.

– Učite dijete riječi kojima će opisati svoja unutarnja stanja bez straha od pogreške i straha da te svoje emocije i ono što osjeća ne smije pokazati – jer su previše za roditelja.

– Čitajte priče u kojima likovi osjećaju različite emocije: strah, ljutnju, tugu, veselje… i potaknite dijete da se poveže s likom i osjeti kako je tako se osjećati.

– Koristite dramske, likovne i glazbene aktivnosti koje omogućuju djeci izražavanje i proradu potisnutih osjećaja.

– Potičite razvoj govora, tj. riječima opisivanje emocija, misli, postupaka.

– Postupno povećavavajte pravila u skladu s razvojem djetetovih sposobnosti.

– Pobrinite se da dijete sudjeluje u tjelesnim aktivnostima koja potiču opuštanje i ostavljanje nakupljene napetosti.

– Postavite granicu prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja. Umirite djetetove jake osjećaje, tako da ste mu blizu, uz njega, nikako vikom, napuštanjem prostorije, ignoriranjem, kao i slanjem djeteta u drugu prostoriju ili na stolicu za smirenje.

– Učite djecu da mogu odgoditi, razumjeti unutarnje podržaje – osjećaje koji se pojavljuju i naviru iznutra.