Psihologinja i seksologinja Tanja Jurin: Što i kako s djecom i mladima razgovarati o seksualnosti?

Sve je prepuno krivnje, srama, straha, bojazni i seksualnost se ne vidi kao vesela, pametna, simpatično ugodna aktivnost u kojoj trebamo uživati, rekla je između ostaloga psihologinja i seksologinja Tanja Jurin, ističući da kada i govorimo o seksualnosti adolescenata, a gotovo da i ne govorimo, to činimo jedino iz perspektive rizika, što kasnije vodi u nove probleme

Iako je seksualnost izuzetno važan dio mentalnog zdravlja djece i mladih, riječ je o temi o kojoj se teško priča, zobilazi se ili joj se prilazi s izrazitom nelagodom, sramom pa i strahom. Nameću se i naviru mnoga pitanja – pričati li s djecom o seksualnosti, što pričati, kako pričati, kada, kome, tko uopće treba pričati?

Upravo o tome što i kako govoriti o seksualnosti s djecom i zašto je to važno te s kojim se posljedicama nose mladi zbog današnjeg načina (ne)komuniciranja o seksualnosti pa i nepostojanja cjelovite seksualne edukacije u školama, govorila je psihologinja Tanja Jurin u okviru predavanja koje je organizirala Služba za mentalno zdravlje Istarske županije.

Dr. sc. Tanja Jurin je seksologinja i docentica na Katedri za zdravstvenu i kliničku psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje predaje Psihologiju seksualnosti, kolegij koji je sama osmislila. Također je i seksualna terapeutkinja te svakako jedna od najmeritornijih u našoj zemlji izlagati na temu seksualnosti.

O seksualnosti se treba educirati

– Prvo i osnovno pitanje je trebamo li progovarati s djecom o temama seksualnosti. Mislim da se tu slažemo da trebamo. No pitanje je – u kojoj dobi što komunicirati i na koji način, kazala je Tanja Jurin.

– Vrlo je važno znati na koji način se razvija seksualnost. Ako to ne znamo onda smo u priličnom problemu što ćemo djeci određene dobi reći. Ako mislimo da je masturbacija nešto što bi se trebalo pojaviti tek od puberteta onda ćemo, naravno, kada budemo imali svoju mlađu djecu, edukaciju ili komunikaciju o masturbaciji ili samozadovoljavanju vlastitih genitalija ili seksualnom užitku preskočiti, a ne bismo smjeli. Potrebno je koristiti primjereni rječnik i baviti se temama koje se pojavljuju uglavnom kod sve djece određene razvojne dobi, rekla je.

S obzirom da je predavanje psihologinje Tanje Jurin bilo potaknuto komunikacijom o seksualnosti s djecom u višim razredima osnovne te mladima srednje škole – a Savjetovalište za spolno zdravlje mladih Istarske županije, kao suorganizator predavanja, provodi edukaciju o spolnosti u osmim razredima osnovne škole te potom u trećem razredu srednje škole – Jurin je ustvrdila da danas, kad se s mladima gotovo uopće ne priča o seksualnosti i kad seksualna edukacija u školama ne postoji, i ovakve povremene edukacije dobro dođu.

Potrebno je stalno razgovarati

– Međutim, ideja da se nudi razgovor u jednoj točki vremena i onda još u drugoj točki vremena, nije nešto što možemo smatrati dobrom intervencijom za seksualnost, smatra ona.

– O seksualnosti se ne može voditi razgovor, već se moraju voditi razgovori, opetovani i opetovani. To ide u koncentričnim krugovima. Najprije se bavimo time što je naše tijelo pa razgovaramo i učimo što je dodir – što je željeni i neželjeni dodir, gdje su moje granice, što mi netko smije u određenoj dobi činiti, što mi ne smije, kako se od toga zaštiti i gdje potražiti pomoć. Potom razgovaramo o tome što znači pružati sebi ugodan seksualni dodir i kako se rješavati srama u vezi s time, kako normalizirati seksualne želje i osjećaje koje postoje, a da nisu obavijeni sramom. Na koncu, uvrstiti u edukaciju sve ono što se događa s tijelom i promjene koje doživljavaju djeca viših razreda osnovne škole te u srednjoj školi, objasnila je Jurin kako bi cjelovita seksualna edukacija trebala izgledati.

– Sjajno je da menstrualna svjesnost sve više raste, ali i dječake iznenadi, prepadnu se, ne razumiju što to znači ujutro kad se probude, a imali su poluciju. O tome im nitko ne govori ili im minimalno govori, rekla je.

Seksualna edukacija počinje puno prije puberteta

Divno je to, rekla je nadalje, što u Savjetovalištu za spolno zdravlje mladih Istarske županije provodite edukacije u osmim razredima osnovne i trećim razredima srednje škole, ali seksualna edukacija treba započeti puno prije puberteta.

– Djeca s tri godine moraju razumjeti što je željeni, a što neželjeni dodir i da je pravilo da ti nitko nikad ne smije staviti ruku u gaćice, niti da ti nikom ne stavljaš ruku u gaćice. A ako ti stavi ruku u gaćice, da ćeš prvom nekom odraslom koji te čuva reći da se to dogodilo, upozorila je Tanja Jurin.

– Znamo da sa tri godine djeca nemaju potrebu jedni za druge jer je fokus na vlastitom tijelu, da tada žele samo istraživati, i da ih tuđe spolovilo zanima na razini voajerskog – žele znati što ima djevojčica, a što dječak, ali niti blizu kao stimulacija. Ako se to događa onda se možda događaju neke druge stvari u životu, a to treba pažljivo provjeriti, rekla je.

Ako o tijelu, menstruaciji, poluciji počinjemo govoriti u osmom razredu osnovne škole – mi debelo kasnimo, upozorava Jurin, posebno ako se zna da djeca u Hrvatskoj, kako pokazuju istraživanja, vrlo rano na internetu dolaze u doticaj s izrazito eksplicitnim pornografskim sadržajem – dječaci u prosjeku s 10 i pol godina, a djevojčice s 11 godina.

– To je treći razred osnovne škole. A mi tada još uvijek razmišljamo o tome trebaju li sami do dućana, odnosno tretiramo ih kao bebice.  Zato razgovori o seksualnosti trebaju doći mnogo ranije, pojasnila je te nastavila.

– Ako im o prvom seksualnom odnosu počinjemo govoriti u trećem razredu srednje škole – također debelo kasnimo, jer je sa 17 godina već 70 posto njih imalo iskustvo prvog seksualnog odnosa.

Seksualnost objašnjavati od malena

Govoreći o tome kako s malom djecom govoriti o seksualnosti, kazala je da se seksualnost ispoljava još od neverbalne faze.

– U dobi od tri do pet godina djeca se upoznaju s ugodom i neugodom. Tada otprilike počinje stasati seksualnost. S djecom od šest do devet godina potrebno je produbljivati razgovore o primjerenom ili neprimjerenom seksualnom dodiru te o biološkim aspektima sazrijevanja tijela koji će ih dočekati u pubertetu. A znamo da neki od njih već s devet godina ulaze u pubertetske promjene, istaknula je.

– Djeci vrlo jasno treba objašnjavati kako djeca dolaze na svijet, kako nastaje dijete, gdje se razvija, kako izlazi iz majčinog tijela. Trebamo pritom biti potpuno iskreni i otvoreni, koristiti terminologiju poput vulva, vagina, penis, testis i pokazivati ih na sličicama. Valja pričati o različitim osjećajima koje imamo, s jedne strane prema prijateljima, a s druge, prema simpatijama. Kad se meni netko sviđa, kad mi je privlačan, koje osjećaje imam u tijelu, što mi se događa, objašnjavala je.

Ne pretpostavljajmo tko će s kim imati seks!

– Negdje s osam godina djeca razvijaju sve jaču i snažniju ideju vlastite seksualne orijentacije, koju zanemarujemo pa je silno važno u komunikaciji s djecom ne implicirati – da će se dječacima početi sviđati djevojčice – jer ste taj čas jako povrijedili osjećaje svih onih, i stavili ih na marginu – kojima će se sviđati dječaci, i obrnuto. Djeca se danas znatno više preispituju o vlastitom identitetu i tome treba pažljivo pristupiti, smatra Tanja Jurin.

Obraćajući se stručnjacima koji rade s djecom, poručila je, da je kod edukacija o seksualnosti na razini grupa važno ne pretpostavljati da će dječaci imati seks s djevojčicama ili da će djevojčice imati nužno seks samo s dječacima, već da pričamo o osobi koju smo odabrali, o osobi u koju smo se zaljubili i da vrlo jasno pošaljemo poruku da to može biti i homoseksualno iskustvo i heteroseksualno iskustvo.

Suprotstavila se raširenim uvjerenjima da ovakvim načinima komunikacije mlade samo možemo dodatno homoseksualno potaknuti, odnosno zbuniti ih o doživljavanju vlastitog seksualnog identiteta.

Maknite im osjećaj srama i krivnje zbog njihovih osjećaja

– Ne, ovakvim razgovorom mi nikoga nećemo nagovoriti na takve odnose. To su mitovi. Ako adresirate tu temu na takav način moći ćete pridobiti brojne mlade koji će vam se moći obratiti, naglasila je Tanja Jurin.

– Mi mlade koji su drugačijih seksualnih orijentacija, a ne dio heteroseksualne većine, možemo i moramo podržati jer je njihovo mentalno zdravlje ugroženo upravo zato što se osjećaju stigmatizirano i marginalizirano. Kada im dolaze naše poruke kod kojih je sve normativno heteroseksualno još će im biti lošije i osjećat će se gore. Time nećete otvoriti prostor da vam u nekom trenutku dođu na samo i ispričaju svoje iskustvo ili postave pitanje. Kad otvorite taj prostor imate priliku da ćete neku dušicu, neko djetešce, neku mladu osobu uspjeti podržati u tome da im maknete osjećaj srama i krivnje vezane za njihove seksualne osjećaje prema kome god, istaknula je.

Seksualnost nije samo rizik, već nešto lijepo, divno i krasno

– Seksualnost je izuzetno važan tjelesni, psihološki i socijalni moment razvitka i nije lako o njemu govoriti. Vrlo je važno, poručila je, slušati mlade, s kojom temom vam dolaze te seksualnost uvijek komunicirati kroz balans pozitivnog, a onda i rizika.

– Nažalost, kada govorimo o seksualnosti adolescenta to činimo jedino iz perspektive rizika. Vidimo najprije rizike po zdravlje, tj. rizike od spolno prenosivih bolesti, potom rizike od neželjene trudnoće pa rizike od seksualne viktimizacije, nekakvog neželjenog seksualnog iskustva, ponašanja, prisile. Na koncu imamo potrebu djecu zaštiti od pornografskih sadržaja pa i opasnosti od sextinga.

– U pravilu mlade samo plašimo i ističemo potrebu za zaštitom. Ne radimo balans između toga da govorimo da su seksualni doživljaji nešto što je lijepo i važno za nas, da donose dobre osjećaje, da seksualnost pomaže našem imunološkom sustavu, da nam se luče hormoni sreće i užitka, da je seksualnost nešto što pruža blagostanje našem organizmu, nabrajala je Jurin.

Seksualni kontakt je kontakt dvoje ljudi, koji kad se zbližimo predstavlja nešto što je lijepo, divno i krasno. Užitak zaslužuju i muškarci i žene. Seksualnosti se na treba sramiti. Ako netko ne radi neku radnju u određenoj dobi, koja je normativno u redu, to je u redu. Ali u redu je da svi koji je rade zbog toga ne osjećaju krivnju i sram. To je prateća emocija jer se u pravilu skrivaju sve seksualne aktivnosti koje se rade, i to zato što mi očekujemo da će okolina reći Čuvaj se!, Nemoj!, Nisi zreo!.

U seksualnoj edukaciji se ne daju koraci

Jurin ističe da je cilj razgovora o seksualnosti potaknuti mozak da o toj temi promišlja, kao i potaknuti proces donošenja odluka, ali i pregovaranja za sebe.

– Bit seksualne edukacije nije u tome da se djecu i mlade podučava, da im se daju koraci kako i što treba činiti. Bit seksualne edukacije sastoji se u promišljanju i shvaćanju da postoje različita iskustva, različite interpretacije i misli koje će vas natjerati da počnete kritički promišljati ovu temu, rekla je ova seksologinja.

Jurin smatra da se danas u Hrvatskoj o spolno prenosivim bolestima dosta priča i s time ‘dosta dobro barata’.

– Ali ne baratamo i ne pričamo dovoljno što zapravo psihološki znači povezati se s drugom osobom i imati seksualni odnos. Čega me u tom trenutku strah, zbog čega neki mladi prve seksualne kontakte imaju u izmijenjenom mentalnom stanju, pod utjecajem psihoaktivnih tvari ili alkohola. Što je s vršnjačkim pritiskom da se imaju seksualni odnosi, da se seksualno funkcionira. To su sve teme koje treba otvarati u dijalogu, kazala je.

Pohvalite ih što su vam uopće nešto rekli!

Mladima se mora dozvoliti, rekla je nadalje, da imaju kojekakve interpretacije o seksualnosti. Potrebno je uvažiti njihove osjećaje, misli i potrebe.

– S jedne strane oni su potpuno nezreli da na nekakav zdraviji i promišljeniji način čuju seksualnost. Kad radim edukaciju ja ih pustim da govore i tada oni počnu iznositi informacije i gomilu mitova. Mene je sram da mi partner stavi kondom jer mi je to znak da on misli da sam ja bolesna. Tada kažem: Baš ti hvala da si ovo podijelila s nama. Ovo je toliko jedna važna tema. I ovo je bilo hrabro za reći. I onda krenem dalje.

– Moj je savjet da djecu, vlastitu ili tuđu, uvijek najprije pohvalite da su uopće išta rekli, jer o vlastitim osjećajima u vezi sa seksualnošću je teško govoriti. Naučili smo da je nabolje šutjeti. Zato ih ohrabrite i recite: Baš ti hvala što ovo dijeliš sa mnom. Vrlo zanimljiva tema. Hajmo ti i ja zajedno vidjeti što bismo mogli. Ja ću neke informacije najprije dati tebi pa ti onda vidi ima li smisla što govorim.

– Nekad sam naivno mislila da mladi o tome ne žele razgovarati pa bih znala na razgovor donijeti kutiju u koju mogu ubacivati papiriće s pitanjima. Dosad, međutim, nikad nisam upotrijebila ni kutiju ni papiriće, jer obično kad razgovor krene, krene i gomila pitanja, podijelila je svoja iskustva Tanja Jurin.

Rekla je i da voli pratiti emocionalne reakcije kad govori s mladima.

– Oni će se početi smješkati. Ne treba ih posramljivati, ali treba treći Hajde, vidim sad da se mnogi smiju… Ta tema seksualnosti nije baš nešto o čemu pričamo, malo je neugodno pa se vrlo često skrivamo iza osmjeha, kreveljenja, ruganja. No tako se u tom trenutku osjećamo, i to je u redu, kazala je.

Dotaknula se i djece koja imaju neki oblik teškoća, rekavši da mi ni djecu koja ni po čemu ne odstupaju ne podržavamo u razvoju seksualnosti, kao izuzetno važnog dijela mentalnog zdravlja, a kamoli djecu s poteškoćama. A seksualnosti je i njihova potreba.

Da, silno je neugodno komunicirati o seksualnosti, ali je važno

Mislim da je sasvim u redu što osjećamo da nam je silno neugodno komunicirati o seksualnosti. Meni danas više nije, ali samo zato što sam dosad valja pet milijardi puta izgovorila sve moguće riječi, od penisa, vagine, penetracije, vibratora, dilda.

– Ja imam nula elektrodermalne reakcije, ali kada prvi put krenemo govoriti o ovim temama pojava reakcije je očekivana, kazala je seksologinja.

– Ovo nije lagana tema, ali je jako važna tema. Tu težinu koju osjećate, u redu je da je osjećate. Pokušajte je doživjeti kao dobar znak da radite nešto vrlo značajno na sebi, ali i nudite mladima koje treba podržati, naglasila je Tanja Jurin.

Toliko ih strašimo da postaju seksualno nefunkcionalni

– Mladi to izuzetno cijene i žele. Ne treba se fokusirati samo na rizike i negativno. Treba poslati poruku da je seksualnost divna, prekrasna i važan dio mentalnog zdravlja. To što dobivamo plašenjem i stalnim podsjećanjem na rizike su mladi koji ne ulaze u seksualne odnose jer, kako mnogi kažu – to nije dobro.

– Oni danas ne ulaze u seksualne odnose jer se boje odbijanja, jer su emocionalno krhki. Izgovaraju rečenice Kad se sredim u glavi onda ću imati nekog s kim ću biti u vezi, a seks može tamo iza 25-e, ako. Želimo da prođe vrijeme pa da smo zreliji, ali nitko s vremenom neće postati zreliji. Iskustva su nužna da bismo postali zreliji, da bismo iz njih dobro učili. Iskustva pomažu promisliti što sam sad o sebi time naučio/naučila, rekla je Jurin.

Prema njenim riječima, istraživanja pokazuju da u dobi od 18 do 25 godina 32 posto djevojaka, koje su započele svoj seksualni život, imaju problema u seksualnom funkcioniranju. Nemaju spolno prenosive bolesti, nisu ostale u drugom stanju, ali su toliko slabo educirane i toliko u strahu da ne mogu seksualno funkcionirati. Isto tako i mladići, među kojima njih 23 posto u istoj dobi također ima seksualne disfunkcije.

– Mi o tome ne vodimo računa, no jedan dio toga dolazi od zastrašivanja i ukazivanja na to što je sve opasno, naglasila je Tanja Jurin.

Recimo im da je seksualnost i ugodna aktivnost

– Slažem se da rizici postoje. No, seksualno zdravlje ne podrazumijeva samo biti bez spolno prenosivih bolesti i ne imati neželjenu trudnoću, već i moći adekvatno seksualno funkcionirati onda kada se odlučim za tako nešto. Pitanje je što činimo da ne podupiremo mlade koji vrlo često taj obrazac vrte godinama i ja ih onda vidim u njihovim ranim 30-ima kao seksualna terapeutkinja, kada imaju već deset godina seksualnog nefunkcioniranja. Nemaju spolno prenosive bolesti, nemaju ovo, nemaju ono, dobro su se čuvali od svega, ali su totalno jadni i nezadovoljni, kazala je psihologinja.

– Na taj dio se uopće ne osvrćemo. Zašto? Zato što je sve prepuno krivnje, srama, straha, bojazni i seksualnost se ne vidi kao vesela, pametna, simpatično ugodna aktivnost u kojoj trebamo uživati i koja nam radi balans između ugodnih trenutaka i stresnih postignuća koja se u svijetu u kojem živimo od nas očekuju, zaključila je Tanja Jurin.