Neurorazvojni poremećaji i izazovi njihovog otkrivanja u dojenačkoj dobi

Smatra se da kada ne dođe do fine rezolucije saplet zone ili finoga prijelaza prema nekim neuronskim mrežama, oko trećeg i 12. mjeseca djetetova života, vidimo određena odstupanja u neuromotoričkom razvoju ili razvojne poremećaje koji se tiču kognicije, govora i socijalne komunikacije, kazala je dr. sc. Ana Katušić

– Rana detekcija, odnosno otkrivanje neurorazvojnih poremećaja kod novorođenčadi i dojenčadi vrlo je izazovan posao za sve koji rade u razvojnoj neurologiji ili ranoj habilitaciji, ustvrdila je docentica dr. sc. Ana Katušić.

U svom izlaganju na kongresu Rani razvoj, ova profesorica zagrebačkog Edukacijskog-rehabilitacijskog fakulteta, pojasnila je da neurorazvojni poremećaji podrazumijevaju heterogenu grupu poremećaja.

– Svima njima je zajedničko da ih karakteriziraju alteracije, (promjene, oštećenja – op.a.) u strukturi ili funkciji mozga. O nekima znamo više, o nekima ne znamo puno. Unutar pojedinih neurorazvojnih poremećaja vežu se, pak, specifične anomalije neuralnih mreža, odnosno povezanosti tih mreža koje su specifične za pojedini poremećaj.

Ako govorimo o celebralnoj paralizi mi znamo da se te neuronske mreže i njihove alteracije, koje jesu u pozadini ovog teškog poremećaja, tiču senzo-motornih područja. Kod ostalih neurorazvojnih poremećaja, kao što je poremećaj iz spektra autizma, zahvaćene su neuronske mreže koje se nalaze u fronto-parijentalnom i fronto-temporalnom području, kazala je dr. sc. Ana Katušić, kojoj je usko polje djelovanja upravo detekcija neurorazvojnih poremećaja celebralne paralize kod djece.

Dva ključna razdoblja u ranom postnatalnom razvoju mozga

Kada promišljamo o detekciji i možemo li predvidjeti neurorazvojni ishod, odnosno koji segment eventualno možemo, nastavila je dalje, moramo voditi računa o dva ključna razdoblja koja se dešavaju u ranom postnatalnom razvoju mozga. Prvi je vezan za treći mjesec postterminske dobi, kada vidimo promjene u ponašanju djeteta, a događaju se i važne promjene za funkcioniranje živčanog sustava. Drugi se događa u 12. mjesecu postterminske dobi.

Dr. Katušić je objasnila da je u fetalnom razdoblju, kao i u razdoblju tijekom rođenja i ranom postnatalnom razdoblju, naše ponašanje pod utjecajem tzv. tranzijentnih neuronskih krugova. Tranzijentni su oni krugovi koji nisu stalni, nego su specifični za fetalno i rano postnatalno ponašanje. Ti neuronski krugovi očekuju sva ona iskustva koja rana okolina može ponuditi te pod utjecajem tih iskustava ustupaju mjesto permanentnim neuronskim krugovima. Ta promjena iz tranzijentnih u neuronske krugove događa se u različito vrijeme u različitim dijelovima mozga.

Razlozi zbog kojih dolazi do odstupanja u razvoju

– Prva velika promjena u razvoju, oko trećeg mjeseca djetetova života, vezana je za motoričko ponašanje. Tada se vidi velika promjena u tzv. spontanim pokretima djeteta, odnosno pokretima vrpoljenja. Tzv. saplet zona polako se gubi u senzo-motoričkom području i ustupa mjesto onim zonama koje vidimo u razvoju odrasloga mozga.

Naime, saplet zona je jedna tranzijentna zona gdje naši neuroni, koji tek trebaju doći do kortikalne ploče, čekaju znak da mogu krenuti i postati neuroni u motoričkom korteksu, objasnila je.

Druga značajna procjena se događa kada se saplet zona ili ti tranzijentni krugovi iz te saplet zone gube u našem fronto-parijetalnom i fronto-temporalnom području. Ta područja nalaze se u prefrontalnom korteksu koji je jako bitan za naše ponašanje koje nas čini čovjekom.

– Smatra se da kada ne dođe do fine rezolucije te saplet zone ili finoga prijelaza prema nekim neuronskim mrežama u ova dva vremenska razdoblja, vidimo određena odstupanja u neuromotoričkom razvoju ili razvojne poremećaja koji se tiču kognicije, govora i socijalne komunikacije.

Zašto je predikcija izazovna?

Za predikciju, odnosno prognozu poremećaja važno je da tehnike procjene koje se koriste, kao i sami kriteriji unutar tih instrumenata procjene budu dobno specifični tj. primjereni i toliko osjetljivi da moraju zahvatiti specifična obilježja ponašanja koja su primjerena dojenčetu u određenoj razvojnoj dobi. Zato se neurološki testovi za procjenu ponašanja dojenčeta i odrasloga čovjeka različiti.

Također, klinički testovi moraju zahvatiti tu dobnu specifičnost razvoja jer upravo prije spomenuti razvojni procesi u mozgu induciraju promjene u neurorazvojnom ponašanju. Zato je predikcija toliko izazovna, nije uvijek crno-bijela i nas kao stručnjake upućuje na oprez u procesu predikcije ishoda u rano-razvojnoj dobi, rekla je dr. Katušić.

Treća stvar koje moramo biti svjesni je da se ekspresija ili izričaj neurorazvojne disfunkcije mijenja s povećavanjem dobi dojenčeta. S jedne strane, možemo imati novorođenče ili dojenče kod kojeg u ranoj dojenačkoj dobi vidimo određene ekspresije potencijalne disfunkcije, a kasnije urednu razvojnu liniju. A možemo imati i drugu, obrnutu priču, jer zbog razvojnih procesa u mozgu ta ekspresija izgleda drukčije.

Za pouzdanu procjenu bitni optimalni uvjeti za dojenče

Ne manje važno, rekla je dr. sc. Ana Katušić, za kvalitetnu i pouzdanu kliničku procjenu nužno je da stručnjaci imaju dovoljno vremena i mogućnosti takvu procjenu provoditi samo u onom trenutku kada je dojenče u optimalnom neuro-bihevioralnom stanju, tj. optimalnoga ponašanja. Dojenče koje je pod stresom, gladno i neispavano neće dati pravu sliku vezano za kvalitetu svoga ponašanja. A upravo se Motorički profil dojenčeta, kao jedan takav instrument procjene, uvelike veže za tu kvalitetu.