Kako se suočiti s dječjom ljutnjom?

Ljutnja je normalna i uobičajena emocija kod djece. No, ako se roditelji ne znaju suočiti s njom i ne znaju tome naučiti dijete, ona može dovesti do velikih problema, vele psihologinje Majda Rijavec i Dubravka Miljković, te daju preporuke roditeljima

(Tekst je preuzet iz knjige ‘Bolje biti vjetar nego list’, uz dozvolu autorica prof. Majde Rijavec i prof. Dubravke Miljković.)

Ljutnja je emocija koju djeca često intenzivno doživljavaju i proživljavaju. Javlja se kad se pojavi prepreka u ostvarivanju cilja ili kad dijete ne može ostvariti neku svoju potrebu. Situacije koje najčešće izazivaju ljutnju jesu sukobi oko igračaka, oko mjesta za igranje i drugih aktivnosti. Tu su fizički napadi poput udaranja i guranja, verbalni sukobi poput zadirkivanja i ismijavanja. Djeca su ljuta zbog odbacivanja, tj. kad ih druga djeca ignoriraju ili se ne žele igrati s njima. Ljute se i kad roditelji ili druge osobe traže od njih da učine nešto što oni ne žele učiniti.

Ljutnja je normalna i uobičajena emocija kod djece. No, ako se roditelji ne znaju suočiti s njom i ne znaju tome naučiti dijete, dječja ljutnja može dovesti do velikih problema. Što mogu učiniti roditelji? Kao prvo – krenite od sebe.

Budite dobar model djetetu

Velik dio svog ponašanja djeca nauče od roditelja. Ako se vi ne znate suočiti s ljutnjom, ako vičete, svađate se, nasilni ste – velika je vjerojatnost da ni vaše dijete neće biti bolje. Pokažite djetetu kako se konstruktivno suočiti s ljutnjom. Jako sam ljuta na tebe što si po cijelom podu prolila čokolino! Najradije bih se izvikala na tebe! Ali neću, idem u sobu i vratit ću se kad se smirim.

Pohvaljujte dobro ponašanje 

Umjesto da kritizirate i kažnjavate dijete kad pokazuje neprimjerenu ljutnju, radije ga pohvalite i nagradite kad vidite da je uspjelo sa svojom ljutnjom izaći na kraj. Drago mi je da se danas nisi posvađao s Hrvojem oko igračaka, nego ste se dogovorili.

Pomognite djetetu da razumije i izrazi svoje osjećaje   

U zdravim obiteljima djeci je dopušteno izražavanje svih osjećaja – i ugodnih i neugodnih. Roditelji ih ne kritiziraju niti kažnjavaju ako neprimjereno izražavajau svoje osjećaje, uključujući ljutnju. Kad se dijete naljuti pokažite mu da ste to primijetili i da ne odbacujete njegov osjećaj. Vidim da si ljuta. Kako ti mogu pomoći?

Dijete ne može uvijek dobiti sve što želi, ali ako mu ovako pristupite, pokazat ćete mu da uvažavate njegove osjećaje i da vam nije svejedno. Također ćete ga naučiti da postoje i drugi, prihvatljiviji načini da dođe do cilja, a ne da se ljuti.

Naučite dijete da ljutnja nije dobra za rješavanje problema

Ljutnja nam pokazuje da postoji neki problem, da smo frustrirani, a nešto želimo, a to ne uspijevamo dobiti. Možda imamo previsoka očekivanja ili zahtjeve, a možda su ljudi oko nas nepravedni ili nerealni. Problem u svakom slučaju postoji i ne smijemo ga zanemariti. No moramo mu pristupiti na konstruktivan način. Prvo što moramo naučiti dijete jest da je ljutnja dobra za identificiranje problema, ali ne i za njihovo rješavanje.

Postavite jasna i visoka očekivanja

Ako budete od svog jednogodišnjeg djeteta očekivali da se služi toaletom, od dvogodišnjeg da jasno i razumno izrazi svoja očekivanja umjesto da lupa nogama o pod, a od svoje sramežljive 15-godišnjakinje da se kandidira za predsjednika razreda – bit ćete stalno ljuti. Dakle – prilagodite svoja očekivanja realnosti i osobinama svog djeteta.

Nakon što ste odredili svoja očekivanja – jasno ih kažite djetetu. Imaš potpuno pravo ljutiti se na brata što ti je sakrio igračku, ali ga nemaš pravo udariti. Znam da si ljut, ali očekujem da se kontroliraš i ne udaraš oko sebe. Da ne pljuješ i ne grizeš. Djeca moraju shvatiti da je u redu naljutiti se, ali nije u redu svoju ljutnju iskazivati nekonstruktivnim i neprimjerenim ponašanjem.

Potaknite dijete na empatiju

Potaknite dijete da vidi situaciju očima druge osobe. Normalno dijete osjeća grižnju savjesti kad vidi da je učinilo nešto što je drugu osobu povrijedilo. 

Usmjerite pažnju djeteta na nešto drugo

Ponekad se dječja ljutnja može smiriti jednostavnim usmjeravanjem djeteta na neku drugu aktivnost. Na primjer: Napunit ćemo kadu pa tamo možeš bacati igračke po vodi do mile volje!

Pokušajte otkriti razloge djetetovog bijesa ili ljutnje

I odrasli se ljute kad ne dobiju ono što žele. Kod djece je isto. Stoga se upitajte što vaše dijete želi, a ne uspijeva dobiti? Razlozi napada bijesa i ljutnje mogu biti različiti: želja da se dobije pažnja, da ga se sasluša, protest što nije onako kako bi dijete htjelo, kažnjavanje roditelja zbog odlaska, osveta, strah od napuštanja… No, što god da je uzrok ljutnji pokažite djetetu da je njegovo ponašanje neprihvatljivo.

Sad kad smo izašli iz dućana i kad smo se smirili možemo razgovarati. Mislim da si ljuta na mene jer ti nisam htjela kupiti čokoladu koju si željela. Je li tako? U redu je da se ljutiš, ali ako budeš udarala nogama, vrištala i derala se da hoćeš čokoladu – time me sigurno nećeš nagovoriti da je kupim!

Naučite dijete da prepoznaje rane znakove ljutnje

Djeca često uopće nisu svjesna svoje ljutnje. Tako se događa da mnogi od njih reagiraju prije nego što uopće shvate što se događa. Stoga djecu treba naučiti da prepoznaju početne znakove ljutnje. Tako postaju svjesnija svojih osjećaja i imaju više šanse kontrolirati svoje ponašanje kao reakciju na te osjećaje.

Kako vaše dijete može prepoznati znakove ljutnje prije nego mu stvari izmaknu kontroli? Evo nekih uobičajenih znakova koji ukazuju da dijete postaje ljuto i da bi moglo izgubiti kontrolu nad svojim ponašanjem:

– napeto tijelo,
– stisnuti zubi,
– pojačan intenzitet govora ili ponašanja,
– neljubazne riječi,
– povišen ton glasa blizak vrištanju,
– nemir, povlačenje, lako ga je isprovocirati,
– zvukovi poput režanja ili dubokog disanja,
– napućena usta,
– preokretanje očima i slični izrazi lica.

Naučite prepoznati znakove početne ljutnje kod vašeg djeteta. Posebno obratite pažnju na one znakove koji neposredno prethode izbijanju ljutnje. Kad jednom naučite te znakove počnite ih navoditi djetetu i naučite ga da ih prepoznaje. S vremenom će dijete samo naučiti prepoznati znakove svoje ljutnje i izabrati primjereno ponašanje prije nego što postane kasno.

Potaknite dijete na razgovor sa samim sobom

Razgovor sa samim sobom može pomoći većem djetetu da se smiri i da izbjegne izljev bijesa. Rečenice tipa Ja mogu to izdržati.,  Sve je u redu, smo ostani miran. – mogu biti vrlo korisne djeci u pokušajima da kontroliraju bijes u situacijama kad im je to jako važno. Također ih možete naučiti da broje do deset prije nego nešto kažu ili učine ili da nekoliko puta duboko udahnu kad su suočeni sa situacijom koja izaziva ljutnju.