Što kad dijete dobije jedinicu? Kontrolirajte emocije i pomognite mu razgovorom!

Razgovor je potreban da roditelj utvrdi zbog čega je dijete dobilo lošu ocjenu, da čuje kako se dijete osjeća i što misli kako bi trebalo riješiti problem. Uspjeh u školi ovisi o sposobnostima, motivaciji i radnim navikama, veli dr. sc. Ingrid Brdar, suautorica knjige “Što učiniti kad dijete dobije lošu ocjenu?”

– Dočekuje me tako da viče na mene, a još me možda i istuče. Htjela bih da mi oprosti.
– Ja bih htjela da me kao obično dočekaju i da me kazne sa televizorom, a ne sa igranjem.
– Malo viče na mene i kaže da to moram popraviti. Ja bih htjela da mi to objasni i da ne viče na mene.
– Kada dođem slutim da će nešto biti. Kada je malo ljuta onda dobijem i batina. I onda kaže: zar te nije sram da moraš biti najgori.
– Ja mislim da kada roditelj dođe na informacije, treba znati za naše slabe ocjene, ali da bi mu profesor trebao reći da svoje dijete ne tuče nego da mu da podršku.

(izjave djece u knjizi Što učiniti kada dijete dobije lošu ocjenu?)

 

Roditelji često reagiraju neprimjereno kada njihovo dijete dobije lošu ocjenu u školi pa nerijetko viču, prijete, omalovažavaju, a nažalost, još uvijek ima i udaraca. Svjedoče o tome i izjave djece u knjizi Što učiniti kad dijete dobije lošu ocjenu?, u kojoj poznate hrvatske psihologinje Ingrid Brdar i Majda Rijavec govore o uzrocima uspjeha i neuspjeha u školi te o tome kako pristupiti djetetu da bi se uspješno suočilo sa stresom zbog neuspjeha u školi. Iako je knjiga objavljena 1998. godine, razmišljanja i komentari djece i roditelja prikupljenih u jednom tadašnjem istraživanju načina na koje se djeca suočavaju sa stresom zbog loših ocjena, više su nego aktualni i danas.

Čini se zapravo da roditelji nisu svjesni koliko svojim neadekvatnim pristupom povređuju djecu koja, s druge strane, u svojoj razigranosti te dječjoj i mladenačkoj neobuzdanosti, nerijetko zaista propuštaju ispunjavati školske obaveze i zadatke.

Kako pravilno pristupiti djetetu kada dobije lošu ocjenu, pitali smo suautoricu ove vrlo vrijedne knjige, dr. sc. Ingrid Brdar, redovitu profesoricu na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci.

– Loša ocjena je stres i za dijete i za roditelja. Vikanje ili udaranje djeteta zapravo je reakcija roditelja na stres, čime roditelj dodatno povećava stres djeteta. Roditelj bi trebao kontrolirati svoje emocije i ponašanje, usmjeriti se na dijete i pomoći mu riješiti problem. Uzroci mogu biti različiti pa s djetetom treba kroz razgovor vidjeti zbog čega je dobilo lošu ocjenu i napraviti plan kako je ispraviti.

Nerazumno je zahtijevati uvijek peticu

– Ističete, dakle, razgovor kao jedini ispravni način na koji valja pristupiti djetetu nakon što je dobilo lošu ocjenu ili se zaredalo više njih?

– Razgovor je potreban da roditelj utvrdi zbog čega je dijete dobilo lošu ocjenu, zatim da čuje kako se dijete osjeća i što misli kako bi trebalo riješiti problem. Uspjeh u školi, naime, ovisi o sposobnostima, o motivaciji i o radnim navikama djeteta. Roditelji trebaju provjeriti moguće uzroke neuspjeha: metode učenja, radne navike, loše predznanje ili strah od ispitivanja. Ako roditelj zaključi da to nisu uzroci lošeg uspjeha, onda se može obratiti školskom psihologu da provjeri sposobnosti djeteta. Školski program prilagođen je djeci s prosječnim sposobnostima tako da ga većina djece može savladati. Međutim, neka djeca moraju uložiti puno više truda da bi ga savladala.

– Roditelji jedinicu vrlo često doživljavaju kao pravu tragediju, no zaboravljaju da je djetetu isto tako vrlo teško, mada to neka djeca ne pokazuju otvoreno. Djeca žele utjehu i potporu, a upravo to najčešće dobiju u najmanjoj mjeri. Kako s pravom dozom razuma i emocija gledati na jedinicu? Što poručiti roditeljima poput majke jedne djevojčice četvrtog razda osnovne škole koja veli: Nisam uvijek zadovoljna kad dobije ocjenu slabiju od petice!

– Nerazumno i nerealno je od djeteta zahtijevati da uvijek dobije najbolju ocjenu. To stvara veliki pritisak i dodatni je izvor stresa za dijete. Neka se roditelj zapita je li on uvijek najbolji u onome što radi na poslu. Zanimljivo je kako se mala djeca vesele kada nauče nešto novo i kako ponosno pokazuju svoje nove vještine i znanja. Roditelji od njih ne očekuju ono što zbog svoje dobi ne mogu ostvariti. Kako to da s polaskom u školu većina djece više ne voli učiti? Uzroci mogu biti različiti: školski programi, loše radne navike, nerealna očekivanja, i slično.

Razumljivo je da su roditelji zabrinuti za budućnost svoga djeteta. Međutim, jedna loša ocjena nije problem, svakome se to može dogoditi. Roditelj treba provjeriti što se događa. Ako dijete uči redovito i ima dobre ocjene, ono će najvjerojatnije samo riješiti problem. Ako se pak loša ocjena ponovi, roditelj treba tražiti uzrok – možda dijete ne zna kako treba učiti, možda ne uči redovito ili mu je neko područje teže pa mu treba pomoći.

– Što biste savjetovali roditeljima prilikom polaska njihova djeteta u školu? Što trebaju poticati, preko čega trebaju preći, kada trebaju reagirati kad su u pitanju ocjene i učenje?

– Kad dijete krene u školu roditelji bi trebali pokazati djetetu kako učiti. Roditelji trebaju pratiti kako dijete uči i kako ispunjava školske obaveze. Ako dijete uči samostalno i redovito, ali se ponekad dogodi da dobije lošu ocjenu, to treba prihvatiti kao normalni dio života. Svaki čovjek ponekad doživi neuspjeh. Važno je da roditelj razvije osjećaj odgovornosti kod djeteta, usmjeravajući ga na povezanost između uloženog truda i postignutih rezultata. Prebacivanje krivnje za lošu ocjenu na nastavnika također ne pomaže djetetu. Čak i ako se dogodi da je nastavnik pogriješio, djetetu treba reći da se to događa u životu i da treba naći načina kako riješiti problem. I roditelj može na poslu imati šefa koji ne radi dobro svoj posao, ali u toj situaciji mora sam naći načina kako surađivati sa šefom.

Gubitak interesa za učenje može imati različite uzroke

– Što mislite o kaznama kao vrlo raširenom i gotovo općeprihvaćenom načinu djelovanja roditelja nakon što dijete dobije lošu ocjenu? Mogu li zabrane igranja kompjutora u trajanju od deset ili 20 dana, ili zabrane izlaska na igralište s prijateljima, na primjer, biti efikasan način poticanja djeteta na učenje?

– Kazne su često nužne odgojne mjere. Međutim, ako je dijete dobar učenik koji redovito i samostalno rješava svoje školske obaveze, kazna možda neće biti potrebna. Kod dobrog i savjesnog učenika loša ocjena može izazvati veliki stres pa bi kazna još povećala doživljaj stresa. Ako pak dijete nije ozbiljno shvatilo posljedice loše ocjene ili neredovito ispunjava svoje obaveze, onda primjerena kazna može biti potrebna. Međutim, kazna ne motivira dijete za učenje nego ga natjera da uči kako bi riješilo problem. Čak i davanje nagrada neće dugoročno motivirati dijete za učenje.

– Kako ispravno pristupiti djetetu koje nije previše zainteresirano za školske obaveze i nije sklono učenju, a ocjene ga, barem se tako izvana čini, ne ‘diraju’ previše? Jedna mama mi je ispričala da joj je kći u trećem razredu osnovne škole, nakon što je dobila trojku, rekla: Pa što hoćeš, trojka je carska ocjena!

– Gubitak interesa za učenje može imati različite razloge, a roditelj treba utvrditi o čemu se radi. Možda dijete ne zanima neki predmet, možda ne zna kako treba učiti ili za neko područje ima slabije sposobnosti. Moguće je i da ima neke druge probleme zbog kojih mu škola postaje manje važna. U pubertetu neka djeca gube interes za školu jer su zaokupljena drugim stvarima. Opravdanja poput onog “trojka je carska ocjena” općenito nisu prihvatljiva. Ako dijete može postići bolji uspjeh onda je to samo opravdanje za manji trud. Međutim, ako neko područje djetetu ide lošije, iako uči, trojka može biti dobra ocjena.